Koliko puta ste čuli da se netko hvali kako radi agilno: “Svako jutro imamo onaj, kako vi to kažete, standup…? Ono kad svi stoje…” Dnevni sastanak s nogu nije garancija da radite agilno (za razliku od retrospektive, s kojom ste već na tragu), no jako je dobar indikator da se nešto događa kako treba.

Znači, ne treba nam Daily Standup? Upravo suprotno! Kako ste samo izvukli takav zaključak?

Pa… Ok. Što sada? Znate za one tri rečenice koje svi izgovaraju: – Što sam radio jučer; – Što ću raditi danas; – Imam li kakvih prepreka?

Naravno. Što s njima? Samo malo. I znate da se svi nešto trude i prijete kako sve mora stati u 15 minuta?

Znam. Hmm… Imam osjećaj da slijedi ali. Nema ali, to je odličan početak. Tri pitanja će vam pomoći da svi u timu dobiju pregled zbivanja, a ograničenje od 15 minuta je tu da ostanete fokusirani.

I dalje imam osjećaj da se tu nešto krije… U pravu ste. Krije se opasnost da se takvi sastanci pretvore u izvještavanje Product Owneru, ili još gore Scrum Masteru. Uz to, tim ionako sjedi i radi zajedno (zar ne?) pa već znaju tko je što radio jučer.

Da, nekako naginje na tu stranu. A ponekad izgleda i kao ispitivanje u policijskoj stanici. Mda 😃 Probajte preokrenuti priču i razgovarati o tome što je napravljeno jučer, a ne što je tko radio.

U čemu je razlika? Razlika je ogromna. Tako ćete imati fokus na posao kojeg tim radi, na cilj sprinta ako radite u iteracijama. Bolje nego slušati tko je išao na koji sastanak ili tko je programirao koju funkcionalnost. Vrijedi samo ono što je napravljeno!

Ali dobro je da ljudi pričaju o tome što je tko radio, zar ne? Širenje znanja i sve to… Apsolutno! Svaki put kad je neki komad posla gotov, odvojite nešto vremena nakon daily standupa i popričajte što je bilo zanimljivo, što je tim naučio i kako će se to znanje iskoristiti u budućnosti. 

Zvuči dobro! Može još malo detalja? Naravno 😃 Krenite od desne strane ploče (vizualizirate posao, nadam se) i prvo prodiskutirajte sve što je prešlo u kolonu ‘Gotovo’, odnosno na ono što je tim dovršio od posljednjeg ovakvog sastanka i spremno je za isporuku. Zatim se pomaknite jednu kolonu u lijevu stranu; to su poslovi kojima nedostaje još nešto da bi biti gotovi. Fokusirajte se na blokirane stvari, popričajte zašto su u tom stanju, tko treba odraditi nešto da bi se dovršio i taj komad posla. Polako se pomičite prema početku ploče. Idite ulijevo onoliko koliko ima smisla. Naprimjer, vjerojatno ne treba baš svaki dan pričati o poslovima koji nisu ni započeti. Ako nisu započeli, a trebali su – e to je već tema za razgovor.

Znači, postoji mogućnost da jedan član tima više puta tumači što je radio, ako je radio na više poslova? Tako je, da – i  dobra primjedba: vidjet ćete tko je možda preopterećen, ili možda o tom članu tima ovisi previše posla, ili je taj član tima usko grlo pa puno stvari čeka na njega.

A istovremeno ćemo vidjeti i ako netko nije ništa rekao tokom standupa. Da, no oprezno ovdje: to ne znači da ta osoba nije ništa radila već je radila posao koji, izgleda, nije dio tog sprinta. Tu se otvaraju razna pitanja. Krenite od ‘što se događa, kako da i taj posao uključimo u redovni’. Vjerojatno tim trpi udarce sa strane i troši kapacitete na neplanirane stvari.

Eto nešto i za Scrum Mastera. Istina.

A tim cijelo vrijeme ostaje fokusiran na posao kojeg treba napraviti! Upravo tako, i to je vrlina koja se cijeni.

Ima li ta tehnika neki naziv? Ne bih baš ovo nazvao tehnikom, više kao prirodnom sljedećom fazom u unapređenju timskog rada, pa tako i dnevnog sinkronizacijskog sastanka. No, nismo prvi koji o ovome razgovaraju. Zaguglajte pojam “Walk the board” ili pročitajte ovaj članak.

Svaki tim koji sazrijeva vodi ovakav razgovor, prije ili kasnije.

Photo by Margarida CSilva on Unsplash