Rijetko koji termin je u današnjem poslovnom okruženju toliko višeznačan i apstraktan kao coaching. Postoji more različitih definicija i sve su više-manje točne što i ne čudi jer je termin sam po sebi dosta apstraktan. Uzmimo za potrebe ovog posta definiciju Johna Whitmorea

Coaching is unlocking people’s potential to maximize their own performance. It is helping them to learn rather than teaching them.

Na nekoj dubokoj filozofskoj razini svima nam je jasno što bi ovo trebalo značiti, međutim problem nastupa u praksi. Što se dogodi kad pozoveš nekoga na kavu i kažeš mu “čuj, pozvao sam te na kavu da otključam tvoj potencijal”. Nisam probao, ali slutim da uključuje HR i da nije dobro 🙂

Obzirom da smo mi u CROZ-u veliki fanovi konkretnih akcija i alata, pogledajmo što nam je u takvoj situaciji na raspolaganju. Kako coachati ljudi kroz coaching razgovore te kako iskontrolirati strukturu i sadržaj takvih razgovora?

Struktura…

Coaching razgovor je puno efikasniji i jednostavniji kad je strukturiran. Struktura donosi predvidljivost i daje sigurnost coachu da se unatoč potencijalnim skretanjima s teme nalazi na dobrom putu. Dobra praksa vođenja coaching razgovora podrazumijeva prolazak kroz nekoliko faza razgovora (Contact, Contract, Timeout i Summary), aktivno slušanje i vješto balansiranje između sadržaja razgovora i meta-razine razgovora. Ako vam se ovo čini komplicirano – zapravo nije ni najmanje. I dobro je opisano u članku naših kolega iz agile42. Svakako bacite oko.

…i sadržaj

OK, sad kad imamo strukturu, što je sa sadržajem samog razgovora? Dobra smjernica je ta da je coach odgovoran za strukturu razgovora, a coachee za sadržaj. U tom smislu zadatak coacha je postavljati dobra pitanja kako bi bolje razumio situaciju i kako bi isprovocirao kreativni misaoni proces kod coacheea (op.a., “onaj kojeg se coacha”, znam da nije najsretniji termin, ali bolje je od “objekta coachinga”) i naveo ga na potencijalno rješenje. Iskusni coachevi imaju svoj šifarnik pitanja na koja se oslanjaju i do čije su točne formulacije došli godinama rada.

(Kako dobro formulirati pitanja koja postavljamo tijekom coachinga je tema za sebe. Puno je psihologije uključeno u formuliranje takvih pitanja te ćemo o njihovoj strukturi i prirodi pisati u nekom od sljedećih postova. Dobra vijest je da opet imamo dosta konkretnih pravila i preporuka. Znanost, a ne umjetnost!)

No krećete li od početka i niste orobili nekog iskusnog coacha za njegov šifarnik pitanja, dobra polazna točka su pitanja koja je formulirao Michael Bungay Stanier u svojoj knjizi The Coaching Habit: Say Less, Ask More & Change the Way You Lead Forever. Michael donosi 7 pitanja koja navode coacheea na dublje razmišljanje, a istovremeno jasno razgraničavaju uloge i odgovornosti coacha i coacheea u pronalaženju i implementaciji rješenja.

Pitanja su sljedeća:

  1. What’s on your mind? Otvara razgovor i poziva coacheea da iznese temu.
  2. And what else? Prva tema koju coachee iznese često nije jedina, a ni najvažnija. Ovim pitanjem idemo u širinu: pokušavamo otkriti širu sliku i koje sve teme muče coacheea. Skroz je ok postaviti ovo pitanje više puta zaredom dok coachee ne iznese sve što ga muči.
  3. What’s the real challenge for you here? Ako coachee iznosi puno nepovezanih tema, ovo je pitanje koje će ga fokusirati na najvažniju temu.
  4. What do you want? Ljudi su zanimljiva bića i imaju različite želje i potrebe. Ovim pitanjem istražujemo motivaciju coacheea kako bismo bolje razumijeli situaciju.
  5. How can I help you? Iskoristite ovo pitanje kad primijetite da coachee samo prigovara i kritizira te da se ne okreće prema nekom rješenju. Ovim pitanjem ćete razjasniti treba li coachee zaista vašu pomoć ili mu samo treba rame za plakanje. Dodatno ćete ga navesti da razmišlja o rješenju, a pokazat ćete mu i da vam je stalo.
  6. If you’re saying yes to this, what are you saying no to? Ovo je pomoćno pitanje za coacheea kako bi se osvjestio da su mu kapaciteti konačni i da će uvođenjem promjena ubuduće neke stvari morati mijenjati ili ih u potpunosti ukinuti. Kao što je rekao Steve Jobs “Focusing is about saying no“.
  7. What was most useful to you? Pitanje za kraj razgovora kojim navodimo coacheea da razmisli što mu je bilo korisno, što je u razgovoru bilo dobro i što sljedeći put može bolje kako bi vaš coaching odnos donio veću vrijednost svima.

Ako je vaš arsenal pitanja trenutno prazan, Michaelova pitanja su dobar izbor – nema ih puno, lako se pamte, a dobro pokrivaju cijeli coaching razgovor. Svakako pročitajte i knjigu The Coaching Habit: Say Less, Ask More & Change the Way You Lead Forever.

—
Photo by Greg Raines on Unsplash