• Jer ćemo tako biti brži, ili
• Jer ćemo tako biti efikasniji, ili
• Jer ćemo tako s manjim brojem ljudi napraviti više.

Pa krenimo redom.

Kad radiš agilno onda si brži

Znači, kad radiš agilno onda… brže tipkaš? brže pričaš? brže… misliš? Sumnjam.

Agilno raditi znači, između ostalog, i fokusirati se na najbitniju stvar, riješiti je, i pitati se treba li dalje. Ako treba, onda ćete uzeti sljedeću najbitniju, riješiti i nju, pa se pitati treba li dalje i tako koliko treba.

U jednom trenutku ćete shvatiti da… ne treba dalje.

A to je gotovo sigurno prije nego što ste riješili baš sve. Onda ćete pogledati ostatak backloga i reći si “E za ovo bi nam trebalo još X mjeseci, ali nećemo jer su to nevažne stvari.” Dakle, gotovi smo X mjeseci ranije, zato što smo radili pametnije, a ne brže.

Brzina je posljedica pametnijeg načina rada.

Kad radiš agilno onda si efikasniji

Ovdje treba priznati da se kod nas često izjednačuje efikasnost (raditi nešto na pravi način) i efektivnost (raditi pravu stvar). Moj komentar je obično ovakav, s tim da umjesto gluposti koristim jednu prostu riječ, no kako je ovo blog za pristojne ljude…

Ako radite efikasno, a radite gluposti, onda ćete brže napraviti tu glupost i imat ćete vremena za još jednu glupost.

Savjet je gotovo pa nepotreban: Nemojte raditi gluposti. Radite pametnije stvari. Složite backlog tako da su na vrhu oni poslovi koji u tom trenutku donose najviše vrijednosti. Naprimjer, smanjit će rizik od nepoznatog, pokrit će najveći broj korisnika, izaći ćete na tržište prije konkurencije, postavit ćete arhitekturu na noge i tako otvoriti vrata za niz drugih stvari, itd, itd, itd.

Priznajem, odabrati najpametniju stvar nije uvijek jednostavno, i prepoznavanje kriterija za taj odabir je vještina koja se uči.

Kad radiš agilno onda s manjim brojem ljudi napraviš više

Da, sigurno, jer ljudi dobiju super-moći kad im na čelo napišeš A-G-I-L-E. Besplatan savjet: ne dobiju. Molim lijepo.

Ljudi ne dobiju super-moći kad im na čelo napišeš A-G-I-L-E.

Raditi agilno znači, uz druge stvari, i raditi u timu gdje ljudi komuniciraju često i direktno.

To znači da najvjerojatnije sjede skupa, imaju dnevne sinkronizacije i redovne kontrolne točke gdje pričaju o napretku u rješavanju poslovnih zadataka.

Također, imaju i redovne termine za razgovor o svom načinu rada (dakle, ne o proizvodu; to je pokriveno ovim gore spomenutim), gdje uz svoj “pravi” posao dodaju i aktivnosti na poboljšavanju timskog rada, komunikacije itd.

Pa umjesto da se vrijeme troši na slanje mejlova, čekanje odgovora, umiranje po sastancima i slično, članovi tima se direktno dogovore što treba i prime se posla.

Znate li da je komunikacija licem u lice 34 puta uspješnija od slanja emaila?

Zanimljivo, zar ne?

A ustvari pravi odgovori trebaju biti…

• Jer tako smanjujemo rizik, ili
• Jer nam je ROI bolji, ili
• Jer tako brže i lakše razumijemo potrebe korisnika, ili
• Jer je takav pristup poslu humaniji, zanimljiviji i potiče angažiranost u ljudi, ili
• Bilo koji drugi odgovor koji u fokus stavlja “pametnije” a ne “jače”.

Ljudi, ne mašine.

No o tome ću pisati nekom drugom prilikom. Ili mi dođite na tečaj

Uzmimo za primjer 3 aktivnosti, zbog jednostavnosti računice neka budu potpuno jednake: angažman, trošak, trajanje, prihod nakon dovršetka – sve je isto. Također, trošak odlaganja početka (Cost of Delay) je identičan, što znači da ne ulazi u matematiku.

Svaka aktivnost traje 5 mjeseci i nakon što je dovršena donosi po 20k eura mjesečno.

Prvi slučaj, radimo svaku aktivnost od početka do kraja, bez prekida.

Tako se treba raditi. Dovrši jednu stvar, pusti je u rad i uživaj benefite – prihode od prodaje proizvoda, korištenja usluge, uštede zbog riješenog problema.

Prva aktivnost se već isplaćuje dok radimo na drugoj, prva i druga se isplaćuju dok radimo na trećoj itd. U našem primjeru, 5 mjeseci nakon dovršetka treće aktivnosti imamo ukupno 600k eura na računu.

Drugi slučaj, mijenjamo fokus svakih mjesec dana.

Ovakve situacije su česte u organizacijama gdje se više cijeni ‘nešto raditi’ nego stvarno dovršiti posao. Glavno da se gurka sve pomalo, da svaki direktor(čić) bude sretan. To što organizacija gubi ozbiljne novce nije njihov problem. Takvi valjda žive od zelene boje u izvještajima u excelu

Svaku aktivnost radimo po mjesec dana. Ako zanemarimo trošak promjene konteksta rada (koji nije zanemariv, i tema je za svoj blog post), prva aktivnost će biti gotova tek nakon 13 mjeseci! Druga nakon 14 i sve skupa nakon 15 mjeseci. 5 mjeseci nakon dovršetka sve tri aktivnosti prihodi u našem slučaju će biti 360k eura.

Razlika između ova dva pristupa je značajna.

Trošak multitaskinga iznosi 240k kroz tih 20 mjeseci!

Još je gore ako gledamo samo trenutak dovršetka.

Fascinantno, zar ne?

Izronilo je i nekoliko pitanja.

“Ne možemo se kladiti samo na jednu aktivnost, moramo raditi više stvari istovremeno.”

Istina, ponekad treba gurkati više stvari istovremeno, ali treba i uključiti mozak: razmišljajte u kontekstu dovršavanja stvari koje se mogu početi naplaćivati.

Naprimjer, imate tri aktivnosti, svaka traje po godinu dana, morate ih tjerati u paraleli? Podijelite ih u manje cjeline koje možete isporučiti, recimo svakih mjesec ili dva, i primijenite princip iz gornje ilustracije.

BTW, to je klasični inkrementalni pristup, nešto što u agilnom načinu rada cijenimo i promoviramo.

“Što ako neka aktivnost zaglavi, hoćemo li započeti sljedeću dok se ta prva ne odglavi?”

Klasična zamka, ide ruku pod ruku s onim “glavno da se nešto radi”. Započinjanje aktivnosti ne donosi novce, završavanje donosi. Najbolje bi bilo uložiti napore u odglavljivanje, dovršiti aktivnost i onda nastaviti dalje.

“Što ako nije moguće odglaviti prvu aktivnost?”

Tu svakako pomaže inkrementalni pristup, odnosno do trenutka zaglavljivanja neki dijelovi proizvoda su već u upotrebni i vraćaju uloženo. Mali inkrementi su super!

Kad primijeniti Scrum?

Scrum se pokazuje najboljim kad trebamo konačni proizvod kojeg nije moguće unaprijed definirati do najsitnijih detalja, ali gdje imamo ideju koju vrijednost želimo isporučiti krajnjem korisniku. Na kraju svakog kratkog i fokusiranog ciklusa (iteracije, sprinta) želimo biti malo bliže svom cilju. Po putu se sama konkretna izvedba — implementacija — prilagođava novim zahtjevima, saznanjima i informacijama. Dodajte periodičke kontrolne točke (dnevno na temu tekućih poslova; recimo jednom po ciklusu na temu samog rada i timske dinamike) i imate Scrum.

Nije samo za softver

Scrum čak nije ograničen na softver. Ako ste u marketingu, posve je primjenjiv u razvoju marketinških kampanja. Ako ste u izdavaštvu, vrlo je lako zamisliti iterativni i inkrementalni pristup kod pripreme i izdavanja časopisa. Moguće ga je primijeniti i na proizvodnju hardvera, pa čak i automobila.

Prirodan odabir

Gledajte na Scrum kao na implementaciju principa do kojih ćete ionako i sami doći ako se odmaknete jedan korak unatrag i pogledate što vam može pomoći u boljem, lakšem i jednostavnijem obavljanju svog posla.