“Common sense is not so common.”

— Voltaire, Dictionnaire Philosophique (1764)

Većina stvari koje obrađujemo i jesu zdrav razum (osim možda “push vs pull“, no i to je OK ako se malo razmisli), a svejedno nekako izostaje primjena.

Naprimjer, sasvim je razumno prihvatiti da su današnji poslovi toliko kompleksni da ih ne može odrađivati samo jedna osoba, bar ne dovoljno brzo i u razumnom roku, a svejedno se ne radi na izgradnji multifunkcionalnih timova.

Također je sasvim razumno očekivati da ljudi razgovaraju o svom poslu i sinkroniziraju se o zajedničkom cilju bar jednom dnevno, ako ne i češće, a opet to nekako rijetko viđam. Čak štoviše, ni pravi timovi nisu tako česti.

Ili preskakanje prostora za poboljšanje: razumno je očekivati da i organizacija i ljudi žele raditi bolje (produktivnije, efikasnije, brže – umetni svoju omiljenu poštapalicu), a onda se čude kad treba odvojiti sat vremena tjedno za retrospektivu. Kao, pa nemamo vremena, toliko je posla. Da, jače lupanje po tipkovnici će riješiti sve probleme.

Adding human resources to a late software project makes it later.

— Brooks’s Law

Ili meni omiljeni prigovor, kasnimo (jer nam komunikacija u timu i prema vani ne valja, ali ovaj dio se prešuti), pa ćemo dodavanjem ljudi u tim riješiti problem, jer još više ljudi koji loše komuniciraju će sigurno jače tipkati pa će sve biti brže gotovo. Zdrav razum da treba učiti na prijašnjim iskustvima očito ne pali ovdje, jer je još prije 40 godina primijećeno, i zakucano u Brooksov zakon, da dodavanje ljudi na projekt koji već kasni ustvari čini da će projekt kasniti još više. Ljudi koji su pročitali Mythical Man Month jednostavno ne govore takve stvari. Pro tip: poboljšaj razmjenu informacija a ne brzinu tipkanja. Molim lijepo

Dobro, i kako dalje?

Probajte razumjeti osnovne agilne vrijednosti i principe.

Probajte Scrum, koji jako dobro stavlja “agilno” u okvire koji se mogu primijeniti na razvoj i održavanje kompleksnih proizvoda (i usluga).

Uključite mozak i pomozite drugima da ga uključe.

Redovito stanite na loptu, udahnite duboko i pitajte se prevodite li taj “common sense” u “common practice”.

Izvrstan meetup, što reći, nama domaćinima je bilo baš super, a sudeći po feedbacku kojeg smo našli na paukovoj mreži, čini se da je osjećaj uzajaman. “Do it more often”, “Keep having continuous meetings”, “Super!” neki su od feedbacka koji nam govore da ovakva druženja imaju smisla.

Nakon meetupa smo napravili i kratku internu retrospektivu (bilo je već skoro 21h što isto govori koliko smo se zapravo svi zajedno zabavili). Uglavnom, ako vas zanima što smo pričali…rado ćemo vam reći

Meetupu bismo dali ocjenu 8 od 10, a za čistu desetku sljedeći put moramo popraviti sljedeće:

• fail-ali smo s timeboxiranjem tema. Eto. Planirali smo 12 minuta po temi + 3 dodatne minute za pitanja i komentare. Nijedna tema nije upala u ovaj timebox i to drugi put moramo bolje isplanirati. Empirijska kontrola procesa.
• feedback je pokazao interes za konkretnijim primjerima i situacijama iz života pa sljedeći put trebamo staviti fokus na to.
• atmosfera i dinamika se bitno poboljšala kad se otvorila diskusija u publici. Naročito je postalo zanimljivo kad smo ušli u razmjenu iskustava. Ovo želimo i dalje podržavati kroz Lean Coffee i Open Space formate. U stvari, želimo “ukinuti” publiku i sve pretvoriti u veliki stage pun interakcije među agilistima.

Hvala svima na dolasku! Kao što rekoh, feedback je pokazao da interes za ovom vrstom druženja postoji pa se definitivno vidimo i početkom sljedeće godine.

Pogledajte i detalje s događanja, komentare i pokoju dodatnu sliku.