Hvala svima koji su nam se pridružili u četvrtak, 26.3.2020., a za sve nas tu je snimka meetupa i sve prikazane prezentacije.

Hvala Josipi Borić-Novosel na pomoći u organiziranju cijelog događanja i sudjelovanju u samom programu!

Posjetite i https://worldretrospectiveday.com/ za materijale s ostalih meetupa (bit će uskoro, čim uhvatim vremena :).

Dok čekate Svjetski dan retrospektive 2021 (koji će biti zadnjeg četvrtka u ožujku), bacite pogled na Agile Hrvatska Meetup za detalje o predstojećim druženjima.

• Jer ćemo tako biti brži, ili
• Jer ćemo tako biti efikasniji, ili
• Jer ćemo tako s manjim brojem ljudi napraviti više.

Pa krenimo redom.

Kad radiš agilno onda si brži

Znači, kad radiš agilno onda… brže tipkaš? brže pričaš? brže… misliš? Sumnjam.

Agilno raditi znači, između ostalog, i fokusirati se na najbitniju stvar, riješiti je, i pitati se treba li dalje. Ako treba, onda ćete uzeti sljedeću najbitniju, riješiti i nju, pa se pitati treba li dalje i tako koliko treba.

U jednom trenutku ćete shvatiti da… ne treba dalje.

A to je gotovo sigurno prije nego što ste riješili baš sve. Onda ćete pogledati ostatak backloga i reći si “E za ovo bi nam trebalo još X mjeseci, ali nećemo jer su to nevažne stvari.” Dakle, gotovi smo X mjeseci ranije, zato što smo radili pametnije, a ne brže.

Brzina je posljedica pametnijeg načina rada.

Kad radiš agilno onda si efikasniji

Ovdje treba priznati da se kod nas često izjednačuje efikasnost (raditi nešto na pravi način) i efektivnost (raditi pravu stvar). Moj komentar je obično ovakav, s tim da umjesto gluposti koristim jednu prostu riječ, no kako je ovo blog za pristojne ljude…

Ako radite efikasno, a radite gluposti, onda ćete brže napraviti tu glupost i imat ćete vremena za još jednu glupost.

Savjet je gotovo pa nepotreban: Nemojte raditi gluposti. Radite pametnije stvari. Složite backlog tako da su na vrhu oni poslovi koji u tom trenutku donose najviše vrijednosti. Naprimjer, smanjit će rizik od nepoznatog, pokrit će najveći broj korisnika, izaći ćete na tržište prije konkurencije, postavit ćete arhitekturu na noge i tako otvoriti vrata za niz drugih stvari, itd, itd, itd.

Priznajem, odabrati najpametniju stvar nije uvijek jednostavno, i prepoznavanje kriterija za taj odabir je vještina koja se uči.

Kad radiš agilno onda s manjim brojem ljudi napraviš više

Da, sigurno, jer ljudi dobiju super-moći kad im na čelo napišeš A-G-I-L-E. Besplatan savjet: ne dobiju. Molim lijepo.

Ljudi ne dobiju super-moći kad im na čelo napišeš A-G-I-L-E.

Raditi agilno znači, uz druge stvari, i raditi u timu gdje ljudi komuniciraju često i direktno.

To znači da najvjerojatnije sjede skupa, imaju dnevne sinkronizacije i redovne kontrolne točke gdje pričaju o napretku u rješavanju poslovnih zadataka.

Također, imaju i redovne termine za razgovor o svom načinu rada (dakle, ne o proizvodu; to je pokriveno ovim gore spomenutim), gdje uz svoj “pravi” posao dodaju i aktivnosti na poboljšavanju timskog rada, komunikacije itd.

Pa umjesto da se vrijeme troši na slanje mejlova, čekanje odgovora, umiranje po sastancima i slično, članovi tima se direktno dogovore što treba i prime se posla.

Znate li da je komunikacija licem u lice 34 puta uspješnija od slanja emaila?

Zanimljivo, zar ne?

A ustvari pravi odgovori trebaju biti…

• Jer tako smanjujemo rizik, ili
• Jer nam je ROI bolji, ili
• Jer tako brže i lakše razumijemo potrebe korisnika, ili
• Jer je takav pristup poslu humaniji, zanimljiviji i potiče angažiranost u ljudi, ili
• Bilo koji drugi odgovor koji u fokus stavlja “pametnije” a ne “jače”.

Ljudi, ne mašine.

No o tome ću pisati nekom drugom prilikom. Ili mi dođite na tečaj

“Common sense is not so common.”

— Voltaire, Dictionnaire Philosophique (1764)

Većina stvari koje obrađujemo i jesu zdrav razum (osim možda “push vs pull“, no i to je OK ako se malo razmisli), a svejedno nekako izostaje primjena.

Naprimjer, sasvim je razumno prihvatiti da su današnji poslovi toliko kompleksni da ih ne može odrađivati samo jedna osoba, bar ne dovoljno brzo i u razumnom roku, a svejedno se ne radi na izgradnji multifunkcionalnih timova.

Također je sasvim razumno očekivati da ljudi razgovaraju o svom poslu i sinkroniziraju se o zajedničkom cilju bar jednom dnevno, ako ne i češće, a opet to nekako rijetko viđam. Čak štoviše, ni pravi timovi nisu tako česti.

Ili preskakanje prostora za poboljšanje: razumno je očekivati da i organizacija i ljudi žele raditi bolje (produktivnije, efikasnije, brže – umetni svoju omiljenu poštapalicu), a onda se čude kad treba odvojiti sat vremena tjedno za retrospektivu. Kao, pa nemamo vremena, toliko je posla. Da, jače lupanje po tipkovnici će riješiti sve probleme.

Adding human resources to a late software project makes it later.

— Brooks’s Law

Ili meni omiljeni prigovor, kasnimo (jer nam komunikacija u timu i prema vani ne valja, ali ovaj dio se prešuti), pa ćemo dodavanjem ljudi u tim riješiti problem, jer još više ljudi koji loše komuniciraju će sigurno jače tipkati pa će sve biti brže gotovo. Zdrav razum da treba učiti na prijašnjim iskustvima očito ne pali ovdje, jer je još prije 40 godina primijećeno, i zakucano u Brooksov zakon, da dodavanje ljudi na projekt koji već kasni ustvari čini da će projekt kasniti još više. Ljudi koji su pročitali Mythical Man Month jednostavno ne govore takve stvari. Pro tip: poboljšaj razmjenu informacija a ne brzinu tipkanja. Molim lijepo

Dobro, i kako dalje?

Probajte razumjeti osnovne agilne vrijednosti i principe.

Probajte Scrum, koji jako dobro stavlja “agilno” u okvire koji se mogu primijeniti na razvoj i održavanje kompleksnih proizvoda (i usluga).

Uključite mozak i pomozite drugima da ga uključe.

Redovito stanite na loptu, udahnite duboko i pitajte se prevodite li taj “common sense” u “common practice”.

Upravo to mi se dogodilo ovo ljeto. Rutinska tko-zna-koja po redu retrospektiva s timom koji je već duže na okupu. Znamo što slijedi, možda i predobro pa nam je proces postao rutina. Međutim, taj dan na stol dolazi pomalo kontroverzna tema koju smo iz objektivnih razloga par puta odgađali. Felšana lopta. Kukavičje jaje.

Tema je stvarno kontroverzna. Neki članovi tima vrlo živo iznose argumente. Kako nervoza raste, tako objektivni argumenti degradiraju u subjektivna mišljenja i neargumentirane pretpostavke. Stvar se otela kontroli. Facilitiranje je kao spuštanje Airbusa 380 bez hidraulike.

Usred prepucavanja pogledam semafor. 0-3. Desni bek isključen. W-T-F se dogodilo u zadnjih 45 minuta?!

Kad se prašina slegla, pričali smo što se dogodilo. Više su nego očite dvije stvari.

Krivo stanje uma

Retrospektive su uistinu glavni pokretač unaprjeđenja, ali samo ako su svi prisutni ispravnog stanja uma. To stanje uma najbolje je opisao Norm Kerth principom koji je u međuvremenu postao poznat kao Prime Directive. Pravim fanovima Star Treka ne treba posebno objašnjavati što to znači. Svima ostalima, to je jako-jako-jako važan princip kojeg se nikad ne smije zanemariti. Prime Directive retrospektiva kaže:

“Regardless of what we discover, we understand and truly believe that everyone did the best job they could, given what they knew at the time, their skills and abilities, the resources available, and the situation at hand.”

Gledajući unazad, mi smo u retrospektivu ušli s previše nervoze i potpuno izignorirali Prime Directive. Cilj nije bilo zajedničko unaprjeđenje procesa nego tuđi grkljan. Što više krvi, to bolje. Tarantino bi bio ponosan.

Previše nervoze

Odakle sva ta nervoza? Dva puta smo odgađali temu jer smo htjeli da svi budu prisutni i da uvjeti za razgovor budu savršeni. Odgađanje je samo nagomilalo neizvjesnost što će se dogoditi i nervozu koja je eksplodirala odmah na početku i uništila okvire za konstruktivan razgovor.

Odgađanje razgovora nije dobro ma koliko nam plemenite bile namjere. Čekanje i neizvjesnost kod ljudi potencira razmišljanje o najgorem. Odgađanjem smo stvorili percepciju da se radi o nekom super-problemu, a ne o standardnom business-as-usual problemu. Umjetno smo ga napuhali. Zato, da parafraziram generala Pattona, dobra retrospektiva odmah je bolja od savršene retrospektive za dva tjedna. Brzi feedback jede spori feedback za doručak.

Na kraju mi je drago da je ovo eksplodiralo kako je eksplodiralo jer nas je naučilo nečemu i konačnici ipak ojačalo tim. Black Box Thinking FTW!

*Photo by Corentin Marzin on Unsplash

Ako nešto razlikuje “agilni” način rada od “neagilnog”, onda je to retrospektiva.

— Svi koji razmišljaju o tome kako raditi bolje

Ustvari, nisam siguran čiji je to citat, možda čak i Jeffa Sutherlanda, no važnije je primijetiti kako jedna sitnica, jedna mala promjena u ponašanju i odnosu prema poslu kojeg radimo može dramatično utjecati na uspjeh, rezultate a u konačnici i na zadovoljstvo – naše, i naših korisnika.

Nego, znate li da je 6. veljače Svjetski dan retrospektiva? Ako do sada nikad niste imali niti jednu, danas je pravo vrijeme za početak. Dođite i večeras na meetup, gdje ćete moći naučiti kako napraviti dobru retrospektivu – da, i retrospekiva se može naučiti i poboljšavati.

Kako se rade retrospektive

Toliko je jednostavno da ne trebate nikakvu pomoć sa strane. Sve što trebate je dobra volja i sljedeći “algoritam”:

1. Dajte si neko vremensko ograničenje, recimo dva tjedna, i radite svoj posao na način na koji ga radite. Tokom tog perioda tu i tamo porazmislite o tome kako radite.
2. Nakon isteka tih dva tjedna uzmite pola sata i sjednite za stol. Pogledajte si u oči i odgovorite sami sebi na tri vrlo jednostavna pitanja:
   1. Tokom prethodnog perioda, što je bilo dobro u načinu na kojeg smo radili?
   2. Što je bilo OK, ali može bolje?
   3. Što više nema smisla i treba prestati raditi?
3. Vjerojatno ćete imati više odgovora na svako pitanje; zapišite sve. Ili prvih par kojih se sjetite. Ili samo po jedan odgovor. Važno je da ste porazmislili o procesu, a ne o sadržaju vašeg posla.
4. Sad iz svake grupe uzmite po jedan odgovor.
   1. Dobro: Čestitajte sami sebi što ste ovu stvar radili dobro. Da, recite si “E bravo, ovo je bilo kul i nastavljamo ovako.”
   2. Može bolje: Razmislite koje konkretne akcije treba napraviti da stvar bude malo bolja?
   3. Treba prestati: Što će se dogoditi kad prestanete ovo raditi? Što ćete raditi umjesto toga?
5. U sljedećem periodu pripazite da svakako i dalje radite ono što je bilo dobro, obavezno obratite pažnju na konkretno poboljšanje onog što već radite ali može bolje, i širom otvorite oči i pripazite da ne ponovite stvari koje trebate prestati raditi.
6. GOTO 1.

Par savjeta:

• Imate jako puno odgovora? Složite ih po važnosti i uzmite prvi.
• Ne možete složiti odgovore po važnosti? Složite ih po abecedi i uzmite prvi odozgo.
• Potrebne akcije su prevelike i neće stati u dva tjedna? Prepolovite ih. Ni onda neće stati? Opet ih prepolovite.

Ne pretjerujte s akcijama, dovoljna je po jedna za svaku kategoriju. Ionako ćete za dva tjedna imati novu retrospektivu.

Bravo!

Čestitam! Upravo ste napravili najvažniju promjenu u svom radu; upravo ste postali “agilni”, i to koristeći samo vlastiti mozak i nešto discipline.

P: Zaglavio sam u poslu i ne mogu se pomaknuti s mjesta. Trebam li čekati sutrašnji daily standup da popričam s timom?

O: Ne.

P: Gotovi smo s dosta velikim komadom posla kojeg možemo pokazati stakeholderima već sad. Trebamo li čekati kraj sprinta i review?

O: Ne.

P: Način na kojeg komuniciramo s poslovnjacima ne drži vodu, očigledno je čim smo probali. Trebamo li čekati retrospektivu da popričamo kako promijeniti taj način?

O: Ne.

P: Shvatili smo da ćemo biti u mogućnosti puno jednostavnije riješiti trenutni zadatak ako prije njega riješimo jedan koji je u planu tek za sljedeći sprint. Trebamo li nastaviti raditi na trenutnom jer je tako isplanirano, i čekati planiranje za sljedeći sprint da počnemo raditi na tom drugom?

O: Ne.

Do sljedeće prilike, uspješnu primjenu vlastitog zdravog razuma želi vam vaša

— Scrum policija.

Photo by Praveesh Palakeel on Unsplash

”Mia, jesi li spremila knjige za ujutro?”

“Evo sad ću… Errr… Treba mi nova pisanka B.”

“$!@%…Odakle nam sad pisanka B?! Zašto nam to nisi rekla ranije? Otkad znaš da ti treba?”

“Od prošlog tjedna.”

“$!@% $!@% $!@%”

Škola ili projekt, problemi u realizaciji su isti: nije jasno što sve treba odraditi, zadaci se gube, nejasni su prioriteti, a zaboravljaju se i rokovi do kada nešto mora biti gotovo. Prvi korak prema uvođenju reda u oba slučaja je vizualizacija. Ono što je vizualizirano biti će i napravljeno.

Zato smo Mia i ja sav njezin školski posao vizualizirali na kanban ploči. Njezina ploča je vrlo jednostavna i zasada ima samo dvije kolone: Za napraviti i Gotovo! (proces nam je vrlo jednostavan.) Svakog dana kad se vrati iz škole, Mia se prisjeti svega što se taj dan događalo u školi. Sav novi posao u vidu zadaća, lektira, potrebnog pribora i suglasnosti roditelja stavlja na ploču (replenishment, na kanbanskom jeziku). Svaki zadatak ima svoj opis i rok do kad mora biti obavljen. Ovaj posao stavljanja na ploču svega što treba napraviti nam je toliko važan da smo ga prigodno nazvali “Prije svega!”.

Kad je zadatak obavljen, Mia ga seli u kolonu Gotovo! Ploča se nalazi s vanjske strane vrata Mijine sobe tako da je transparentna svima pa mama i tata mogu baciti oko i provjeriti je li sve pod kontrolom.

Naravno da uspjeh čitavog koncepta ovisi o tome da Mia sve stavi na ploču (samoorganizacija). Još uvijek se zna događati da nešto zaboravi staviti ili da stavi na ploču, ali zaboravi reagirati na taj zadatak. No, u takvim situacijama pričamo što možemo napraviti (retrospektiva) da se to drugi put ne dogodi.

Održavanje ploče zahtijeva čvrstu disciplinu. Zasad smo zadovoljni kako to ide jer i Mia vidi korist, a motivaciju smo dodatno pojačali dogovorom (process policy) da za svakih 10 obavljenih zadataka dobije kredit za cheesecake

Poboljšanja

Kapitulirajući pred Microsoftovom ponudom 2013. godine, Nokijin CEO je svoj oproštajni govor završio riječima “We didn’t do anything wrong, but somehow, we lost”. Tužan trenutak za sve nas fanove modela 3210 po kojem smo tipkali brže nego na računalu i popularne “banane” koju je Trinity koristila u prvom (i jedinom pravom) Matrixu. 

Ne možemo se sjetiti da je itko u ovako malo riječi bolje izrazio rizik od statusa quo i potrebu za kontinuiranim poboljšavanjem. Ovaj vrlo inspirativni TED Talk upozorava kako najveći prostor za unapređenje leži u nama samima a ne u gledanju preko ograde i plagiranju tuđih, njima uspješnih ideja i rješenja.

Vrijedno Vašeg Vremena

+ Trening ili coaching u doba kad se većina nas ustvari bavi kreativnim poslom? Čini se da coaching donosi bolje rezultate. Što je coaching i kako dobar coach poboljšava performanse organizacije pročitajte u članku Petera Hundermarka iz naše partnerske tvrtke agile42.

+ Svađat ćemo se s kim god treba i dokazati da su retrospektive ključan element u ciklusu (sprintu) Scruma. Pročitajte kako ih tim može iskoristiti za poboljšanja rada. 

+ Kanban je fantastična metoda za upravljanje poslom i poboljšavanje procesa rada i zaslužuje cijeli jedan broj Dobrih ideja četvrtkom. U međuvremenu pogledajte ovaj superbrzi dvominutni uvod i bacite pogled na KanbanBlog.

Nećete vjerovati na koliko se načina Agile može krivo shvatiti!

[Ok, nismo mogli izdržati, prilika za ovakav naslov se ne događa baš tako često]

U srijedu 14. prosinca organiziramo prvi Agile Hrvatska Meetup na temu razjašnjavanja zabluda i razbijanja mitova koji okružuju agilno. Dođite.

Može biti samo dobro, a u najgorem slučaju na kraju druženja ćemo napraviti retrospektivu i vidjeti što popraviti za sljedeći put.

Broj mjesta je ograničen veličinom prostora pa se svakako registrirajte na spomenutoj web stranici.

Certified Scrum Product Owner Training

Tečaj Certified Scrum Product Owner (CSPO) se održava 12. i 13. prosinca kod nas u Lastovskoj 23, Zagreb.

Predavač (coach?) je famozni Lasse Ziegler, sa svojim stvarno zanimljivim stilom predavanja.

Rane prijave su zatvorene, ali tko se prvi javi na agile(at)croz.net dobije popust! Požurite!

Toyota Kata

Dobra vijest! Zapadnjaci su konačno dešifrirali metodu kojom su u Toyoti postali majstori poboljšavanja. Još dobrih vijesti! Metoda je univerzalna, primjenjiva u svim industrijama i (kao i sve genijalne stvari) u svojoj osnovi vrlo jednostavna. U knjizi Toyota Kata: Managing People for Improvement, Adaptiveness and Superior Results (link na Goodreads) pronađite detalje i inspiraciju kako iste koncepte možete primijeniti i u svom dvorištu.

The biggest room in the world, is the room for improvement.

— Nepoznati Autor