Nedelja, 18h, negdje u Beogradu…

”Mia, jesi li spremila knjige za sutra?”
“Evo sad ću… Errr… Treba mi nova vežbanka”
“$!@%…Odakle nam sad vežbanka?! Zašto nam to nisi rekla ranije? Otkad znaš da ti treba?”
“Od prošle nedelje.”
“Grr…$!@% $!@% $!@%”

Škola ili projekat, problemi u realizaciji su isti: nije jasno šta sve treba odraditi, zadaci se gube, nejasni su prioriteti, a zaboravljaju se i rokovi do kada nešto mora biti gotovo. Prvi korak prema uvođenju reda u oba slučaja je VIZUELIZACIJA. Ono što je vizuelino prikazano će biti i napravljeno.

Zato smo Mia i ja sav njen školski posao vizuelizirali na kanban tabli. Njena tabla je vrlo jednostavna i zasada ima samo dve kolone: ZA NAPRAVITI i GOTOVO! (proces nam je vrlo jednostavan.) Svakog dana kad se vrati iz škole, Mia se priseti svega što se taj dan događalo u školi. Sav novi posao u vidu domaćih, lektira, potrebnog pribora i saglasnosti roditelja stavlja na tablu (replenishment, na kanbanskom jeziku). Svaki zadatak ima svoj opis i rok do kad mora da se završi. Ovaj posao stavljanja na tablu svega što treba da se napravi nam je toliko važan da smo ga zgodno nazvali “Pre svega!”.

Kad je zadatak obavljen, Mia ga prebacuje u kolonu GOTOVO! Tabla se nalazi sa spoljne strane vrata Mijine sobe tako da je TRANSPARENTNA svima pa mama i tata mogu da „bace oko“ i provere je li sve pod kontrolom.

Naravno da uspeh čitavog koncepta zavisi od toga da Mia sve stavi na tablu (samoorganizacija). Još uvek zna da se dogodi da nešto zaboravi da stavi na tablu ili da zaboravi da reaguje na taj zadatak. Međutim, u takvim situacijama pričamo šta možemo da napravimo (retrospektiva) da se to drugi put ne dogodi.

Održavanje table zahteva čvrstu disciplinu. Zasad smo zadovoljni kako to ide jer i Mia vidi korist, a motivaciju smo dodatno pojačali dogovorom (process policy) da za svakih 10 obavljenih zadataka dobije kredit za cheesecake 🙂

Kanban ploča za peti razred
Kanban tabla za peti razred