Gledam svoj dnevnik agilnog coachinga za 2018. (mmm da… šaljive komentare molim direktno na mejl :)) — pa kroz moje ruke je ove godine prošlo, na ovaj ili onaj način, cca 500 ljudi! — i velika većina na pitanje „Zašto Agile?“ odgovara…

  • Jer ćemo tako biti brži, ili
  • Jer ćemo tako biti efikasniji, ili
  • Jer ćemo tako sa manjim brojem ljudi napraviti više.

Pa krenimo redom.

Kad radiš agilno onda si brži

Znači, kad radiš agilno onda… brže kucaš? brže pričaš? brže… misliš? Sumnjam.

Agilno raditi znači, između ostalog, i fokusirati se na najbitniju stvar, rešiti je, i pitati se treba li dalje. Ako treba, onda ćete uzeti sledeću najbitniju, rešiti i nju, pa se pitati treba li dalje i tako koliko treba.

U jednom trenutku ćete shvatiti da… ne treba dalje.

A to je gotovo sigurno pre nego što ste rešili baš sve. Onda ćete pogledati ostatak backlog-a i reći: „E za ovo bi nam trebalo još X meseci, ali nećemo jer su to nevažne stvari.“ Dakle, gotovi smo X meseci ranije, zato što smo radili pametnije, a ne brže.

Brzina je posledica pametnijeg načina rada.

Kad radiš agilno onda si efikasniji

Ovde treba priznati da se kod nas često izjednačava efikasnost (raditi nešto na pravi način) i efektivnost (raditi pravu stvar). Moj komentar je obično ovakav, s tim da umesto gluposti koristim jednu prostu reč, no kako je ovo blog za pristojne ljude…

Ako radite efikasno, a radite gluposti, onda ćete brže napraviti tu glupost i imaćete vremena za još jednu glupost.

Savet je gotovo pa nepotreban: Nemojte raditi gluposti. Radite pametnije stvari. Složite backlog tako da su na vrhu oni poslovi koji u tom trenutku donose najviše vrednosti. Na primer, smanjiće rizik od nepoznatog, pokriće najveći broj korisnika, izaćićete na tržište pre konkurencije, postavićete arhitekturu na noge i tako otvoriti vrata za niz drugih stvari, itd, itd, itd.

Priznajem, odabrati najpametniju stvar nije uvek jednostavno, i prepoznavanje kriterijuma za taj izbor je veština koja se uči.

Kad radiš agilno onda s manjim brojem ljudi napraviš više

Da, sigurno, jer ljudi dobiju super-moći kad im na čelo napišeš A-G-I-L-E. Besplatan savet: ne dobiju. Molim lepo.

Ljudi ne dobiju super-moći kad im na čelo napišeš A-G-I-L-E.

Raditi agilno znači, uz druge stvari, i raditi u timu gde ljudi komuniciraju često i direktno.

To znači da najverovatnije sede zajedno, imaju dnevne sinhronizacije i redovne kontrolne tačke gde pričaju o napretku u rešavanju poslovnih zadataka.

Takođe, imaju i redovne termine za razgovor o svom načinu rada (dakle, ne o proizvodu; to je pokriveno ovim gore spomenutim), gde uz svoj „pravi“ posao dodaju i aktivnosti na poboljšavanju timskog rada, komunikacije itd.

Pa umesto da se vreme troši na slanje mejlova, čekanje odgovora, umiranje po sastancima i slično, članovi tima se direktno dogovore šta treba i prionu na posao.

Znate li da je komunikacija licem u lice 34 puta uspešnija od slanja emaila?

Zanimljivo, zar ne?

A ustvari pravi odgovori treba da budu…

  • Jer tako smanjujemo rizik, ili
  • Jer nam je ROI bolji, ili
  • Jer tako brže i lakše razumemo potrebe korisnika, ili
  • Jer je takav pristup poslu humaniji, zanimljiviji i podstiče angažovanost ljudi, ili
  • Bilo koji drugi odgovor koji u fokus stavlja „pametnije“ a ne „jače“

Ljudi, ne mašine.

No o tome ću pisati nekom drugom prilikom. Ili mi dođite na trening 🙂