Držim nekidan trening za mgmt jedne povelike firme u Hrvatskoj, pričamo o paralelnom radu na više projekata i dođemo do pitanja: Može li se izračunati koliko stvarno košta „istovremeni“ rad na više stvari?

Uzmimo za primer 3 aktivnosti, zbog jednostavnosti računice neka budu potpuno jednake: angažovanje, trošak, trajanje, prihod nakon završetka – sve je isto. Takođe, trošak odlaganja početka (Cost of Delay) je identičan, što znači da ne ulazi u matematiku.

Svaka aktivnost traje 5 meseci i nakon što je završena donosi po 20k eura mesečno.

Prvi slučaj, radimo svaku aktivnost od početka do kraja, bez prekida.

Tako se treba raditi. Dovrši jednu stvar, pusti je u rad i uživaj benefite – prihode od prodaje proizvoda, korišćenja usluge, uštede zbog rešenog problema.

Prva aktivnost se već isplaćuje dok radimo na drugoj, prva i druga se isplaćuju dok radimo na trećoj itd. U našem primeru, 5 meseci nakon dovršetka treće aktivnosti imamo ukupno 600k eura na računu.

Drugi slučaj, menjamo fokus svakih mesec dana.

Ovakve situacije su česte u organizacijama gde se više ceni „nešto raditi“ nego stvarno dovršiti posao. Glavno da se gurka sve pomalo, da svaki direktor(čić) bude srećan. To što organizacija gubi ozbiljan novac nije njihov problem. Takvi valjda žive od zelene boje u izveštajima u excelu 🙂

Svaku aktivnost radimo po mesec dana. Ako zanemarimo trošak promene konteksta rada (koji nije zanemariv, i tema je za svoj blog post), prva aktivnost će biti gotova tek nakon 13 meseci! Druga nakon 14 i sve zajedno nakon 15 meseci. 5 meseci nakon dovršetka sve tri aktivnosti prihodi u našem slučaju će biti 360k eura.

Razlika između ova dva pristupa je značajna.

Trošak multitaskinga iznosi 240k kroz tih 20 meseci!

Još je gore ako gledamo samo trenutak završetka.

Fascinantno, zar ne?

Izronilo je i nekoliko pitanja.

„Ne možemo se kladiti samo na jednu aktivnost, moramo raditi više stvari istovremeno.“

Istina, ponekad treba gurkati više stvari istovremeno, ali treba i uključiti mozak: razmišljajte u kontekstu dovršavanja stvari koje se mogu početi naplaćivati.

Naprimer, imate tri aktivnosti, svaka traje po godinu dana, morate ih terati u paraleli? Podelite ih u manje celine koje možete isporučiti, recimo svakih mesec ili dva, i primenite princip iz gornje ilustracije.

BTW, to je klasični inkrementalni pristup, nešto što u agilnom načinu rada cenimo i promovišemo.

„Što ako neka aktivnost zaglavi, hoćemo li započeti sledeću dok se ta prva ne odglavi?“

Klasična zamka, ide ruku pod ruku s onim „glavno da se nešto radi“. Započinjanje aktivnosti ne donosi novce, završavanje donosi. Najbolje bi bilo uložiti napore u odglavljivanje, dovršiti aktivnost i onda nastaviti dalje.

„Što ako nije moguće odglaviti prvu aktivnost?“

Tu svakako pomaže inkrementalni pristup, odnosno do trenutka zaglavljivanja neki delovi proizvoda su već u upotrebi i vraćaju uloženo. Mali inkrementi su super!