Kad umesto beskrajne rasprave što bi za korisnike bilo dobro, ustvari izađeš na ulicu i pitaš ih šta im treba.

Čini se da Design Thinking ulazi u hrvatski korporativni svijet na velika vrata: od tri nova angažmana ove godine, na dva smo već počeli s radionicama, a na trećem se upravo dogovaramo.

Kako se Design Thinking sasvim lijepo uklapa u agilni pristup razvoju proizvoda (ne samo softvera!), prenosimo seriju članaka koji su objavljeni prije godinu dana (!) u FYI br. 22.

Skočite na drugi (o čemu se tu ustvari radi), treći (alati i lektira) i četvrti (kako početi) dio.


Uobičajeni način rada (ili Zašto nam ne ide)

Uzmimo za primer internet bankarstvo. Skupimo najpametnije ljude u banci i dajmo im dovoljno vremena, prostora, piva i kolača (i po 100 EUR svakom 😃) i pustimo ih da razmišljaju. Nakon određenog vremena ćemo od njih dobiti najbolju moguću ideju koju banka može izroditi.

Nakon toga kreće razvoj. Pametne organizacije koriste neke od agilnih metoda, Product Owner redovno komunicira sa svim zainteresiranim stranama u banci, navigira kroz zahteve usput,  slaže redosled implementacije, izdaje verzije… Razvoj proizvoda i treba biti takav.

Međutim pravo pitanje je kako znamo da je to pravi proizvod? Koga smo pitali? Nažalost, samo ekipu u banci. Dobro, neko će primetiti, pa i bankari su ljudi, i oni koriste internet bankarstvo, evo možemo uključiti celu banku u dvonedeljne cikluse testiranja. Najbolje od svega je da ih i trebamo uključiti, ali i dalje to nije dovoljno dobro. Ako ekipa iz banke smišlja proizvod i ako ga bankari testiraju, onda ustvari radimo proizvod za bankare, a realno, svet je malo širi od toga.

Ako ekipa iz banke smišlja proizvod i ako ga bankari testiraju, onda ustvari radimo proizvod za bankare.

Gde je propust? U prvom koraku. Pristup s najpametnijim ljudima, pivom, kolačima i razmišljanjem je dobar, jedino što nam nedostaje još jedna komponenta: korisnik. Razmišljanje u izolovanom “odeljenju za razmišljanje” (ponekad se zove i Research & Development) više nije dovoljno dobro. Moramo te najpametnije ljude isterati iz laboratorija i poslati ih napolje, u divljinu među krvoločne korisnike, ali ih prethodno moramo naoružati odgovarajućim metodama, tehnikama i alatima.

Razmišljanje u izolovanom “odeljenju za razmišljanje” više nije dovoljno dobro.

Srećom, neko je, verovatno primenjujući upravo te metode i alate, došao do sasvim dobrog naziva za sve skupa: Design Thinking.

Pristup s najpametnijim ljudima, pivom, kolačima i razmišljanjem je dobar, jedino što nam nedostaje još jedna komponenta: korisnik.

Čini se da predobro radimo postojeće stvari pa nemamo dovoljno inovacija

Pre nego zaronimo u detalje Design Thinkinga, treba razjasniti zašto nam je uopšte potrebna promena u pristupu. Na kraju krajeva, tu smo, nekako smo preživeli do sada pa ćemo se snaći i u budućnosti. Ako radi, ne diraj. Ali kako svi već znamo, “Jedina konstanta je – promena!”, pa se tako menja i okruženje u kojem radimo.

Potrebno je osmišljavati proizvode koji su povezani s individualnim korisnikom, a to opet zahteva duboko razumevanje korisnikovih potreba, što je osnovno načelo design thinkinga.

To potvrđuje i ovogodišnji Design in Tech Report 2017, poprilično uticajna publikacija koja za ovu godinu kaže:

  • Dizajn nije samo o lepim stvarima, tu su i relevantnost na tržištu i smisleni rezultati;
  • Najbolji univerziteti uključuju design thinking u svoje programe, i to pod pritiskom zahteva tržišta;
  • Poslovni svet je fokusiran na brzinu izvršavanja, tj. proizvodnje, koja je nadmašila naše kapacitete za inovacijama;
  • Potrebno je osmišljavati proizvode koji su povezani s individualnim korisnikom, a to opet zahteva duboko razumevanje korisnikovih potreba, što je osnovno načelo design thinkinga.

Gotovo je, design thinking je mainstream i doći će i na vaša (poslovna) vrata.


Nastavite čitati drugi dio članka o Design Thinkingu koji objašnjava o čemu se tu ustvari radi.