Koliko puta ste čuli da se neko hvali kako radi agilno: „Svako jutro imamo onaj, kako vi to kažete, standup…? Ono kad svi stoje…“ Dnevni sastanak s nogu nije garancija da radite agilno (za razliku od retrospektive, s kojom ste već na dobrom putu), međutim veoma je dobar indikator da se nešto događa kako treba.


Znači, ne treba nam Daily Standup? Upravo suprotno! Kako ste samo izvukli takav zaključak?

Pa… Ok. Što sada? Znate za one tri rečenice koje svi izgovaraju: – Što sam radio juče; – Što ću raditi danas; – Da li imam prepreka?

Naravno. Šta sa njima? Samo malo. I znate da se svi nešto trude i prete kako sve mora stati u 15 minuta?

Znam. Hmm… Imam osećaj da sledi ali. Nema ali, to je odličan početak. Tri pitanja će vam pomoći da svi u timu dobiju pregled zbivanja, a ograničenje od 15 minuta je tu da ostanete fokusirani.

I dalje imam osećaj da se tu nešto krije… U pravu ste. Krije se opasnost da se takvi sastanci pretvore u izveštavanje Product Owner-u, ili još gore Scrum Master-u. Uz to, tim ionako sedi i radi zajedno (zar ne?) pa već znaju ko je šta uradio juče.

Da, nekako naginje na tu stranu. A ponekad izgleda i kao ispitivanje u policijskoj stanici. Mmm…da 😃 Probajte preokrenuti priču i razgovarati o tome šta je napravljeno juče, a ne šta je ko radio.

U čemu je razlika? Razlika je ogromna. Tako ćete imati fokus na posao koji tim radi, na cilj sprinta ako radite u iteracijama. Bolje nego da slušate ko je išao na koji sastanak ili ko je programirao koju funkcionalnost. Vredi samo ono što je napravljeno!

Ali dobro je da ljudi pričaju o tome šta je ko radio, zar ne? Širenje znanja i sve to… Apsolutno! Svaki put kad je neki komad posla gotov, odvojite nešto vremena nakon daily standup-a i popričajte šta je bilo zanimljivo, šta je tim naučio i kako će se to znanje iskoristiti u budućnosti. 

Zvuči dobro! Može još malo detalja? Naravno 😃 Krenite od desne strane table (vizualizirate posao, nadam se) i prvo prodiskutujte sve što je prešlo u kolonu ‘Gotovo’, odnosno na ono što je tim dovršio od poslednjeg ovakvog sastanka i spremno je za isporuku. Zatim se pomaknite jednu kolonu u levu stranu; to su poslovi kojima nedostaje još nešto da bi biti gotovi. Fokusirajte se na blokirane stvari, popričajte zašto su u tom stanju, ko treba odraditi nešto da bi se dovršio i taj komad posla. Polako se pomičite prema početku table. Idite u levo onoliko koliko ima smisla. Naprimjer, verovatno ne treba baš svaki dan pričati o poslovima koji nisu ni započeti. Ako nisu započeli, a trebali su – e to je već tema za razgovor.

Znači, postoji mogućnost da jedan član tima više puta tumači šta je radio, ako je radio na više poslova? Tako je, da – i  dobra primedba: videćete ko je možda preopterećen, ili možda o tom članu tima zavisi previše posla, ili je taj član tima usko grlo pa puno stvari čeka na njega.

A istovremeno ćemo videti i ako neko nije ništa rekao tokom standup-a. Da, ali oprezno ovde: to ne znači da ta osoba nije ništa radila već je radila posao koji, izgleda, nije deo tog sprinta. Tu se otvaraju razna pitanja. Krenite od „šta se događa, kako da i taj posao uključimo u redovni“. Verovatno tim trpi udarce sa strane i troši kapacitete na neplanirane stvari.

Eto nešto i za Scrum Mastera. Istina.

A tim celo vreme ostaje fokusiran na posao koji treba da napravi! Upravo tako, i to je vrlina koja se ceni.

Ima li ta tehnika neki naziv? Ne bih baš ovo nazvao tehnikom, više kao prirodnom sledećom fazom u unapređenju timskog rada, pa tako i dnevnog sinhronizacijskog sastanka. No, nismo prvi koji o ovome razgovaraju. Zaguglajte pojam „Walk the board“ ili pročitajte ovaj članak.


Svaki tim koji sazrijeva vodi ovakav razgovor, pre ili kasnije.

Photo by Margarida CSilva on Unsplash